Vek i po međunarodnih telekomunikacija

0

29/05/2009 –

Vladan Aleksić, direktor Internet&Data transmission department, SBB

Ove godine telekomunikacije proslavljaju svojevrstan jubilej: 150 godina od polaganja prvog prekookeanskog kabla. Reč je o pionirskom poduhvatu koji je prvi put omogućio telegrafsku komunikaciju između Velike Britanije i SAD-a.

Ideju o postavljanju kabla inicirala je pre svega potreba za bržom komunikacijom između dva kontinenta. Do tada, vesti su putovale u najbržem slučaju dvanaest dana (u zavisnosti od vremenskih prilika), koliko je trebalo brodu da prevali Atlantski okean i prenese pismo od istočne obale Amerike do Evrope. Za ovakav poduhvat bio je potreban entuzijasta, a on se pojavio u vidu Sajrusa Vest Filda, američkog preduzetnika koji je imao viziju da je ovaj poduhvat moguće ostvariti.

Polaganje kabla

U relativno kratkom roku, Fild je uspeo da pronađe finansijere ovog projekta, prevashodno sa britanske strane, i da skupi inicijalni kapital od 350 hiljada funti, kojim je osnovana “Atlantska telegrafska kompanija”. Drugi zadatak bio je izbor trase kojom će se kabl položiti po okeanskom dnu – on je pao na tačku u zalivu Triniti sa strane američkog kontinenta i irsko ostrvo Valentia sa druge strane, sa međusobnom udaljenošću od 4.650 kilometara. Izbor nije bio uslovljen toliko međusobnom razdaljinom koja je morala biti što kraća, koliko i činjenicom da su obe lokacije već bile povezane telegrafskim kablovima sa svojim prestonicama.

Na kraju, trebalo je napraviti i kabl – sastojao se od sedam bakarnih vlakana tanjih od milimetra, oko kojih se nalazila izolacija od tri sloja biljke gutaperče (čiji je ekstrakt zapravo prirodna guma), sloja konoplje i na kraju sloja gvožđa uvijenog u spiralu oko kabla. Njegova proizvodnja trajala je oko tri meseca, na šta je utrošeno oko 35 hiljada kilometara bakarne i 500 hiljada kilometara gvozdene žice.
Brod za polaganje morao je biti posebno prepravljen da bi nosio namotan kabl težak par hiljada tona sa sistemom koturova i zatezača koji su omogućavali da se kabl ravnomerno položi po okeanskom dnu. Oba broda koja su korišćena u ovu svrhu, britanski “Agamemnon” i američka “Nijagara”, bili su u stvari prerađeni ratni brodovi.

Polaganje je počelo 5. avgusta 1857. godine razvlačenjem polaganjem sa irske strane. Već prvog dana kabl se prekinuo, ali su uspeli da ga podignu sa okeanskog dna i nastave. Međutim, nekoliko dana kasnije, sa položenih 400 milja kabla on je ponovo pukao i prekinuti kraj je ostao na dubini od 3.200 metara, bez mogućnosti da se poduhvat nastavi.

U narednih 10 meseci učinjena su mnoga unapređenja na mehanizmu za polaganje kabla, za koji se ispostavilo da je bio glavni uzročnik pucanja, i brodovi su se opet prihvatili zadatka 10. juna 1858. godine. Kabl je ovaj put pukao posle 160 milja, ali je Fild rešio da odmah pokuša još jednom. Ovaj put brodovi su se našli na sredini okeana 29. jula, povezali međusobno svoje koturove, i svako je krenuo ka svojoj obali. Pokušaj je uspeo – “Agamemnon” je došao do britanske obale 5. jula, a “Nijagara” do američke 4. avgusta. Prvu testnu poruku Fild je poslao 16. avgusta, a zvanično puštanje u rad bilo je nedelju dana kasnije kada je kraljica Viktorija poslala telegram američkom predsedniku Bjukenanu. Njena poruka sastojala se od 98 reči i za njen prenos trebalo je šesnaest i po sati, dok je za odgovor američkog predsednika od 149 reči trebalo oko deset sati. Iako ovo sa današnjeg stanovišta izgleda veoma sporo, bio je to fantastičan napredak u odnosu na vremensku distancu od tri nedelje koliko je klasičnoj pošti trebalo da prenese poruku i vrati odgovor. U Njujorku je priređeno veliko slavlje, stotinu topova je ispalilo počasnu salvu, a ljudi su se veselili na ulicama.

Nezgoda s voltažom

Nažalost, ovaj put ljudskom greškom, prvi transatlantski kabl je već tokom septembra prestao da radi – glavni inženjer Vajthaus je, u želji da ubrza komunikaciju, primenio veoma veliku voltažu čime je praktično “spržio” kabl. No, iako kratko u funkciji, ovaj pionirski poduhvat je dokazao da su prekookeanske komunikacije moguće i isplative, i utro je put novim kablovima koji su u narednim godinama položeni i time omogućili trajniju i pouzdaniju vezu između dva kontinenta.

Srbija na mapi telekomunikacija

U momentu kada Zapad slavi vek i po od podizanja kvaliteta međunarodnih komunikacija na značajno viši nivo, u Srbiji se navršava godinu i po dana otkako kompanija SBB čeka na odobrenje za međunarodno povezivanje. Naši fiber-optic kablovi nisu premostili Atlantik, već prostranstva koje je nekada zauzimalo Panonsko more, ali namera je ista – obezbediti kvalitetniju komunikaciju, pre svega brži i jeftiniji Internet pristup građanima Srbije. Za razliku od okeanskih dubina, SBB se suočio sa birokratskim zidom nedostatka razrađene domaće regulative za ovu oblast telekomunikacija, ali se nadamo da će ovi problemi biti uskoro prevaziđeni, te da ćemo već u nekom od narednih brojeva “Internet ogledala” moći da kažemo da se Srbija pojavila na zasluženom mestu na telekomunikacionoj mapi Evrope i sveta.

Kompletan tekst možete pročitati ovde

Share.

Leave A Reply