U vreme kada veštačka inteligencija (AI) postaje pokretač poslovnih transformacija, a digitalna infrastruktura ulazi u sve pore savremenog društva, informaciona bezbednost izlazi iz sfere tehničkog zadatka i prerasta u pitanje nacionalnog, korporativnog i ličnog suvereniteta.
AI donosi ogromne mogućnosti za unapređenje poslovnih procesa – od automatizacije do prediktivne analitike. Međutim, isti alati koje koristimo za optimizaciju poslovanja mogu postati oružje u rukama napadača – sajber kriminalaca. Istovremeno, sve veća zavisnost od globalnih tehnoloških platformi postavlja pitanje ko zaista kontroliše naše podatke, algoritme i bezbednosne mehanizme.
U tom kontekstu, digitalni suverenitet – sposobnost organizacije ili države da nezavisno upravlja sopstvenim digitalnim resursima, tehnologijama i bezbednošću – postaje ključni pojam nove digitalne geopolitike. U Evropskoj uniji ovo pitanje je već u samom vrhu agende, a isti trend se reflektuje i na poslovni sektor, posebno u oblastima koje su regulatorno, infrastrukturno ili bezbednosno osetljive. Može se reći da je digitalni suverenitet već postao „politička doktrina 21. veka”.
Autor: Branislav Dobrosavljević, savetnik direktora, Advanced Cyber Security
Ovaj tekst polazi od pretpostavke da AI-podržana informaciona bezbednost više nije opcioni dodatak, već osnovni stub digitalne nezavisnosti i otpornosti – kako za države, tako i za kompanije i njihove korisnike. U njemu otvaramo pitanja:
- šta tačno podrazumevamo pod digitalnim suverenitetom,
- kako EU i globalni akteri redefinišu ovu temu,
- i kako domaće IT firme, uz stratešku podršku države, mogu postati nosioci stvarnog suvereniteta – ne deklarativnog, već tehnološki utemeljenog i pravno zaštićenog…
Tekst u celosti možete pročitati u digitalnom izdanju časopisa.
